– u slikama i u životu Prije upisa škole za profesionalnog slikara uvjeravala sam se da mi je dovoljno pratiti youtube videe i da ja to mogu i bez plaćanja. Do sada sam tako uspjela naučiti hrpu stvari, uključivo i komplet programe za 3D animaciju, obradu statističkih podataka, razne znanstvene programe i slično, pa gdje […]
Skrivanje pogrešaka Read More »
PRIČA O PREŽIVLJAVANJU UZ “TRIGGER WARNING” Ljudi me često pitaju pa kako to da tako puno radiš, slikaš, istražuješ, kad sve to stigneš, rektorove nagrade, Top stipendija, sve prepuno petica, doktorat, pa edukacije, fotografija, slikanje, psihoterapija…!? Kao i zašto nemaš djece? Odgovor je djelomično zakopan u ovoj slici. Ona prikazuje moje tumore. Moju najtežu peticu.
O SMISLU. “Kad bih imala svijet po svom, sve bi bilo besmisleno. Ništa ne bi bilo ono što jest, jer bi sve bilo ono što nije. A obrnuto, ono što jest, ne bi bilo, a ono što ne bi bilo, bilo bi. Vidiš?” Alisa u zemlji čuda (1951) Često sam se osjećala upravo tako, kao
– onaj u mojoj glavi Prije nego što ti ispričam moje viđenje ove slike, provjeri što za tebe ona znači? Što u njoj vidiš? Ovo je trebala biti podloga za jednu sliku. Ali kad sam je napravila znala sam. Ovo nije podloga. Ovo je bilo stanje mog uma. Kao da sam vidjela sebe u nekom
ili što radiš kad misliš da ne znaš slikati? (moje iskustvo) Kao što sam već pisala, moj početak bavljenja vizualnim umjetnostima vežem uz fotografiju, a ubrzo kroz posao kojeg i danas volim i radim ulazim i u svijet znanstvenih ilustracija. I to u početku zahvaljujući završenoj specijalizaciji za fotografiju, koja je uključivala i digitalnu obradu,
te kakve veze to ima s ovom slikom? Kako zamišljaš ishodište ljubavi? Možda kao vulkan koji eruptira iz nas, naizgled instantno? Vidiš li ljubav u ovoj slici? Ovdje uopće nisam išla slikati ljubav, nisam je vidjela niti sam je u tom trenu svjesno osjećala. Oslikavala sam moje unutarnje stanje nakon povrede odnosa koji mi je
O ishodištu ljubavi Read More »
– onaj u mojoj glavi Prije nego sam upisala edukaciju o slikanju pokušala sam sama uz YouTube tutoriale i jeftina platna iz Tedija. Ona slika s nabacanom bojom me gotovo najednom izazivala da probam nešto slično, nešto interesantnije, nešto drugačije. I tako je bilo i sa svakom slijedećom slikom koju bi napravila. Isprobavala sam raznorazne
Kako definirati početak? Ovako na profilu, prve dvije objave djeluju kao jedan tren. Kao prirodni nastavak priče. Međutim ta priča je bila znatno više zavojita nego što se čini. I iako je Adolf iz jučerašnje priče bio meni izrazito veliki poticaj i dokaz da je vrijeme da se posvetim slikanju, da tada nisam bila spremna,
više ni ne brojim po koji put… Ako me pratite, znate da sam zbog autorskih prava na pjesme odlučila arhivirati 90 % mojih objava na Instagramu. No to me je potaknulo da ih iznova objavim – i dodatno, da konačno pokrenem Facebook stranicu. I naravno da je tamo prvi post trebao biti isti kao i
više ni ne brojim po koji put… Posebno kad si samouk, najčešće učiš na vlastitim greškama. Jedna od mojih nedavnih je bila ta da sam mislila da mogu koristiti pjesme dostupne od strane Instagrama kad kreiram moje postove. No to ne mogu jer prodajem slike na ovom profilu te moram tražiti posebne dozvole za korištenje
