– onaj u mojoj glavi
Prije nego sam upisala edukaciju o slikanju pokušala sam sama uz YouTube tutoriale i jeftina platna iz Tedija. Ona slika s nabacanom bojom me gotovo najednom izazivala da probam nešto slično, nešto interesantnije, nešto drugačije. I tako je bilo i sa svakom slijedećom slikom koju bi napravila.

Isprobavala sam raznorazne teksture, željela sam živost, energiju, snagu pokreta u tim apstrakcijama…
Često sam pokušavala inkorporirati još neki lik u sve to…

i onda ih opet prepravljala, vječno isprobavajući nešto drugačije.


Čak sam probala i ubaciti isprintane likove, kad mi slikanje stvarnih baš i nije išlo i pri tome sam se zavidno divila svakome tko je mogao nacrtati portret!

Bila sam ljubomorna na svu onu ekipu koja s gleterom razvuče masu u jednom smjeru po platnu i to proda kao od šale …
Čak sam mogla i imenovati to što sam osjećala.
Carl Jung to zove sjena: ako se nekome diviš, ako te netko frustrira, moguće je da vidiš potisnute dijelove sebe izražene u njihovom ponašanju. Da dio tebe zna da imaš iste takve sposobnosti, i kreativnost, i upornost, i hrabrost i štošta još…ali to ignoriraš i ne razvijaš.

Često zato jer se to nije uklapalo u očekivanja tvoje okoline, no problem je što s vremenom to postaju i naša osobna očekivanja, a da nismo tog ni svjesni. No nisam znala kako sad s tim dalje, ali imala sam taj kompas usmjeren u slikanje.

Primjerice, ova slika je trebala biti portret divne žene, ali ispala je jedva vidljiv nos… sva ta nakupljena frustracija je presudila da ipak upišem Milan Art Institute edukaciju, unatoč tome što sam pretpostavljala da će mi prodaja biti problem. I vjerovala sam da možda uz tu edukaciju i rad na sebi neka buduća verzija mene će moći i slikati portrete i prodavati, raditi newslettere i objavljivati na društvenim mrežama i tko zna što još. Moje umjetničke sposobnosti su se odmah počele poboljšavati, ali fasciniralo me kako i dalje slike ispadaju drugačije od planiranog, kao i motivi koji su se pojavljivali nakon što bi “dovršila” sliku. Kao da nešto dodatno slikam, a da toga odmah nisam svjesna.

I iako sam kroz život pohađala i NLPt practitioner i razne coaching edukacije pa i uvodnu edukaciju iz transakcijske analize, zadovoljavajući odgovor na to kako razgovarati s tim nesvjesnim djelom mene sam dobila tek u IPD centru.

I možda upravo zbog vremena provedenog slikajući sve ove prethodne slike, boraveći u toj zoni nekomfora i odbijajući si “priuštiti skupu edukaciju” tada toliko lako uranjam u svijet još jedne, znatno skuplje edukacije – za tjelesnog psihoterapeuta.
A možda je nesvjesni dio mene tu odluku već davno prije donio 🙂
Danas uživam u tom istom procesu koji me prije zbunjivao. I upravo zbog njega je svaka moja slika pomalo nepredvidiva i interesantna. Vjerujem da je tako jer se puštam toj intuiciji, jer ne blokiram nesvjesni dio sebe već dopuštam da me on vodi dok ga ja upoznajem svakim danom sve više. I zato te vidim na jedinstven način. Zato i crtam s naglaskom na osjećaj, a ne nužno na tehničku preciznost. Zato koristim mješavinu tehnika koji drugi ne koriste, jer tako moje slike postaju i vizualno i taktilno iskustvo. Zato te zovem da mi se javiš, da se upoznamo i da te nacrtam na poseban i unikatan način!

Na newsletteru dublje uranjam u ove teme i tebi nudim pitanja za dodatna razmišljanja o tvojim procesima. Planiram i posebna iznenađenja i ponude vezane uz slike samo za newsletter ekipu!
i zato…
Prijavi se na newsletter jer
