više ni ne brojim po koji put…
Posebno kad si samouk, najčešće učiš na vlastitim greškama.
Jedna od mojih nedavnih je bila ta da sam mislila da mogu koristiti pjesme dostupne od strane Instagrama kad kreiram moje postove. No to ne mogu jer prodajem slike na ovom profilu te moram tražiti posebne dozvole za korištenje pjesama i jedino za mene etičko rješenje je bilo da pobrišem sve što je imalo muziku koju su drugi umjetnici stvorili, a ja nisam razumjela da nemam pravo na njihova autorska djela kao osoba koja prodaje slike na Instagramu.
I zato… jučer sam obrisala 90 % mog dosadašnjeg profila. Dvije godine rada i truda. Preko 120 tjedana i barem toliko objava. Bolilo je. No danas je vrijeme za novi početak. Koristim ovu prigodu da oživim sve te postove na nov način. Kroz priču o jednom prethodnom početku. O tome kako sam postala umjetnica.
Ovu sliku izrađujem u procesu tugovanja za jednim vrlo bitnim odnosom u mom životu. Pri rasčišćavanju kuće pronalazim davno zaboravljeno platno i neke već posušene boje i u tom trenu odustajem. Odustajem od ideje da ću ikada naslikati išta suvislo s tim bojama. Odustajem od ideje da ću jednog dana naučiti slikati. Odustajem od čuvanja tog platna i te nikad iskorištene boje. I počinjem bacati boju na platno, bez ikakvog pravila, tehnike ili predodžbe što bi ta slika trebala biti ili značiti.To je bio proces u kojem je bilo više suza nego zadovoljstava, više osjećaja neuspjeha i proces opraštanja s nekim davno zamišljenim i nikad ostvarenim snom. No istovremeno to je bio i proces otpuštanja svega onoga što sam zamislila da sam trebala biti. Proces davanja dozvole sebi da nešto napravim odmah, nesavršena i bez uvjeta da moram nešto znati da bi tu boju “kvalitetno potrošila”.
U inatu sam je objesila na prvo slobodno mjesto u sobi misleći da sad barem više ne moram više premještati te tube – još jedna briga manje, još jedan san ugašen. Gledala sam tu sliku kako visi godinu dana i kroz to pomalo procesuirala sve te u nju utkane osjećaje.
Godinu dana mi je trebalo prije nego što sam se odlučila za još jedan novi početak. Kupila sam nove boje. Naslikala sam još par takvih slika. Otvorila sam ovaj profil. I tek tada su krenula prava suočavanja sa sobom i sa nekim sasvim neočekivanim procesima. No to je priča za neki drugi put…
Za više priča, ali i ponuda vezanih za slike prijavi se u Prostor između poteza: