Ova slika je nastala u periodu kada sam se “svađala” sa smrću. Zamišljala sam tog nekog lika, na pola gušterskog izgleda koji se naslađuje s nemoći ljudi i bira da ih “ne uzme”, već da ih pušta da se pate. Baka umirala u bolovima gotovo 2 mjeseca, a ja sam gotovo svakodnevno bila uz nju i promatrala kako kopni, kako želi smrt. I ta nemoć je djelomično “ubijala” i mene. Njena stvarna nemoć i moja “virtualna” nemoć da joj pomognem. Jer što god radila, djelovalo mi je da nije dovoljno. I opet se vraćamo na tu rečenicu koja me prati cijeli život. Ali i na mogućnost mog odabira rečenica u koje vjerujem. Npr. da je to što sam uz nju dovoljno dobro. Da znam kako sam napravila ono s čime je moja savjest OK, i iako sam bijesna što u 2024. psi imaju više dostojanstva u smrti od naših najbližih, ne postoji neki “lik” koji se time naslađuje, kao ovaj moj striček sa slike.
Danas promatram ovu sliku na drugačiji način. Služi mi kao podsjetnik na teoriju da raj i pakao kreiramo sami sebi kroz život, putem svojih misli i osjećaja kojima stvaramo vlastitu realnost.
Gordana Biernat na Psychology Today navodi da je “pakao na zemlji” u biti stanje tvog uma koji kroz limitirajuća vjerovanja traži dokaze da je u pravu kada tvrdi npr. da si beznačajan i da nešto izvanjsko diktira način na koji se tvoj život odvija. Tada kreiraš realnost iz stanja straha – izbjegavajući bol, izigravajući žrtvu vanjskih okolnosti i nesvjesno kreirajući upravo ono što ne želiš u svojoj stvarnosti i svakodnevici.
Kako onda kreirati suprotno? Osvijesti nesvjesno. Prihvati odgovornost da je tvoj život u tvojim rukama. Da su te misli samo misli koje su od nekuda otprije naučene, a svi jako dobro iz škole znamo da se to što je naučeno može i zaboraviti. Osvjesti u kojem trenutku daješ moć nekom drugom, i preuzimi tu odgovornost na sebe. Ti si sposobna kreirati novi život po svojoj mjeri – ono što ja nazivam “svijet po mom”. A ako trebaš podsjetnik, ova slika je tu za tebe 🙂
